Odrastajući u Tromsou, glavnom tehnološkom gradu Norveške, nije čudno što se Šarlot Bendiks u mladosti zainteresovala za elektronsku muziku. Didžejin – gom je počela da se bavi u ranim dvadesetim godinama, a tokom godina se razvi – ja u izuzetno cenjenu i traženu umetnicu. Njena muzika se fokusira na seksi ples i bodi-mjuzik. Iako joj je glavni žanr klasičan haus, njeni setovi su inspirisani muzikom u rasponu od diska do afričkog gruva i latino ritmova. Opšte je poznata po stvaranju euforičnih, toplih i znojnih plesnih podova. Bavljenje živim vokalom i udaraljkama, kao i uključivanje drugih muzičara, postali su donekle zaštitni znak ove devojke – pretvorivši ceo nastup više u događaj umesto u jednostavan di-džej set. Od 2007. do 2009. godine organizovala je brojne podzemne zabave pod nazivom “Moist”. Njeno solo izdanje, Afterhours EP je izašlo kao Afterhours EP came out on Mental Overdrive’s LOVE OD Communications lejbl u januaru 2013. godine, a nakon toga drugi, Aurora EP, godinu dana kasnije. Tokom 2016. godine postala je do SHAPE platforme koja je sufinansirana programom Kreativna Evropa. Njen nastup u okviru konktela zatvaranja Foruma Kreativna Evropa 2019 se organizuje u saradnji sa klubom DIM u Cetinjskoj.
Izložba u okviru Foruma Kreativna Evropa 2019 je četvrta po redu izložba arhitektonske grupe Moderni u Beogradu (MuBGD). U cilju grupnog doprinosa istraživanju i promociji arhitekture i urbanizma hladnoratovskog perioda, autori nastavljaju da razvijaju individualne metode vizuelnog predstavljanja ikoničkih objekata beogradskog modernizma. Izložba predstavlja prostornu instalaciju sačinjenu od fragmenata vizuelnih reprezentacija gore pomenutih objekata.
Doprinos izložbe uključuje kritičku reinterpretaciju modernističkog arhitektonskog nasleđa iz perspektive društveno-političke, kulturološke, ekološke i ekonomske održivosti. Ova tema, aktuelna i značajna u savremenom kontekstu prikazana je kroz spektar medija grafičkog narativa, koji na nepretenciozan, ali sugestivan način teži da ujedno animira i informiše širu publiku o arhitektonskoj i urbanističkoj produkciji prostora Beograda. Projekat Moderni u Beogradu (MuBGD) okuplja grupu arhitekata (Bekić Iva, Gajić Irena, Dukanac Dalia, Đorđević Stefan, Zlatković Snežana, Ješić Mirjana, Stojanović Hristina, Cigić Petar) sa posebnim interesovanjem i angažmanom u oblasti ilustracije, grafičkog dizajna i likovnih umetnosti. Zajedno su pokrenuli platformu MuBGD u cilju promocije, ali i kritičke analize arhitektonskog nasleđa Beograda putem inovativnih grafičkih reprezentacija. Koristeći projektantske metodske alate, autori projekta Moderni u Beogradu na inovativan način predstavljaju odabrana arhitektonska dela i prostorne celine nastale u hladnoratovskom periodu na teritoriji Beograda.
Osnovna misija Međunarodnog festivala dokumentarnog filma BELDOKS je promocija i razvoj dokumentarnog filma u Srbiji, predstavljanje aktuelnog dokumentarnog filmskog stvaralaštva u svetu, podsticanje produkcije unutar ovog filmskog žanra, kao i uključivanje publike u sferu poznavanja, razumevanja i poštovanja ovog specifičnog načina umetničkog izražavanja koje svoje uporište i inspiraciju pronalazi u istorijskom životu i njegovim posebnostima. Ideja BELDOKS tima je da uvede publiku kulturne razlike i da transformiše društvenu realnost prezentovanjem mnogobrojnih mogućnosti njene kreativne interpretacije. Takođe, BELDOKS permanentno radi na promociji i distribuciji srpskog dokumentarnog filma u zemlji, regionu i svetu.
Festival Balkanima je evropski festival animiranog filma. Održava se svake godine u prvoj ili drugoj nedelji oktobra u organizaciji Akademskog filmskog centra Doma kulture „Studentski grad“ Beograd uz podršku Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Cilj festivala je da predstavi autore (kratkih) animiranih filmova sa evropskog kontinenta, kao i da pruži podršku autorima (kratkih) animiranih filmova iz jugoistočne Evrope (Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Bugarske, Makedonije, Rumunije, Grčke, Albanije, Moldavije i Turske).
Jedan od bitnijih electro producenata u poslednje 2 dekade čija se muzika može kupiti u mnogim prodavnicama ploča širom sveta. Producira i pušta elektronsku muziku bez stilskih i žanrovskih ograničenja sa akcentom na sintezi i dizajnu zvuka.
Kao DJ aktivan je više od 10 godina, delio dekove sa umetnicima kao što su Anthony Rother, Egyptian Lover, Bass Junkie, Dagobert, Diplomat, Steve Bug, Luke Eargoggle, Sneak Thief, Faze Action…
Potpisnik je nekoliko evropskih etiketa poput Das Drehmoment, Electro Avenue, Street Sounds, a nakon prošlogodišnjeg otvaranja kompilacije ex-yu electro umetnika “Elektroliza”, vratio se matičnoj etiketi Dominance Electricity iz Nemačke sa trakom na kompilaciji “Global Surveyor”. Za Dominance sprema i nov EP sa radnim nazivom “Solarni Sistem” koji će izaći do kraja 2019.
Organizovao je mnoge muzičke događaje i festivale u Nišu i Srbiji i bio producent na raznim projektima niških umetnika.
Lüle postoji na beogradskoj klupskoj sceni od davne 1999. kao DJ, producent, live act, one man show, dvojac i radio voditelj.
Trenutno radi kao brži deo autentičnog dvojca Kompleks koji postoji od 2007. Dok drugu polovinu čini Nebojša (Schwabe). Zajedno su poznati kako po editima, tako i po lajv nastupima. Do sada su izdali 4 ploče i veliki broj digitalnih izdanja. Najponosniji su na ploču sa Theo Parrish-om. Zajedno sa Kompleksom (a i bez) nastupao je i u Beogradu, i u celoj Srbiji i u inostranstvu: Rusija, Hrvatska, Grčka, Turska, Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina itd.
Jedan od prvih rezidenata najboljeg andergraund mesta domaće kubske scene, broda 20/44, tradicionalno je i rezident rodjendanskih žurki kluba Šećer kao i Šećera uopšte.
Najveći deo svoj slobodnog vremena provodi u studiju gde vežba, probira muziku, stvara…
Najviše voli ploče, ali radi i sa CD-ova, Serata i Abletona. Mrzi Traktor i sink dugme.
VKS je post-kustoska formacija koju čine Senka Latinović i Vladimir Bjeličić. Baziran na strategiji aktivne kritike, VKS za cilj ima problematizovanje kustoske prakse, odnosno njenih klasnih, rodnih, etičkih i estetičkih odrednica, kako u odnosu na lokalni kontekst, tako i globalni. Fenomen profesionalne (ne)održivosti, odnosno nemogućnost uspostavljanja simboličkog i realnog kapitala u sistemu umetnosti tranzicionog društva, polazna je premisa rada VKS-a. Koristeći se performativnim metodama aproprijacije, manipulacije i humora, duo se ostvaruje kao virtuelni entitet ili hibrid, zastupajući različite modele društvenog ponašanja koji se naizmenično rotiraju reflektujući šizofrenost svakodnevice.
U okviru Foruma Kreativna Evropa 2019 u Nišu, VKS je izveo rad “Vi to umete i možete da ostvarite / You are capable of doing it and you can achieve it” u Narodnom pozorištu u Nišu. Participativna vođena tura je pružila uvid u rad fondacije Vizija Kulturne Sadnje potencijalnim saradnicima odnosno kreativnim pojedinkama, pojedincima i pripadnicima neformalnih umetničkih organizacija/grupa, te ih osnažiti da i oni postanu uspešni lideri na polju inovacija u okvirima međunarodne kulturne saradnje i interkulturalnog dijaloga. Naime, učesnici su imali jednistvenu priliku da: steknu uvidu u donatorsku aktivnost jedne od najreprezentativnijih fondacija poznate po nebrojeno investicija u domenu kulture i umetnosti; učestvuju u treningu za pisanje uspešne aplikacije za budžetiranje projekata za 2020. godinu; razumeju modele organizovanja, logiku tima i ostalih alatki potrebnih za uspešnu kulturnu saradnju.
Svaki prostor dostupan za promociju: internet, ulicu, moju sobu, kuću, galerijske prostore, itd. koristim za promovisanje kompanije Nike. Trudim se da svaki dan na sebi imam makar jedan odevni predmet sa obeležjem kompanije, kupljen ili napravljen, original ili ne. Rezultati tog postupka, slični su reklami, ali se od nje i razlikuju po tome što ne poštuju zahteve tržišta i političke korektnosti već nastaju slobodnim odabirom, na osnovu ličnih afiniteta. Tako, kroz četvorogodišnje prikupljanje najrazličitijih sadržaja vezanih za ovu kompaniju, nastaje mesto susreta različitih društvenih grupa koje povezuje zajedničko interesovanje za Nike proizvode i identitete. Ceo proces zabeležen je na mojoj Instagram stranici.
Novi EP „Distant Images“, slatku mešavinu ambijentalnih, likvidnih zvukova upravo je objavio Antinote.
Zvuci D.K. odgovaraju na složene jednačine koje on oplemenjuje i razvija poput vajara ili hemičara: svakim novim izdanjem, njegove kompozicije dobijaju na detaljima bez pada u klišee. Njegov novi EP „Distant Images“ svedoči o prolazosti koja se pretpostavlja u ambijentu prema kojem se orijentiše već nekoliko godina. Organska evolucija se oseća snažnije, svakim novim izdanjem.
Sam umetnik kaže da su dva kompozitora puno uticala na njegov rad, Hiroshi Ioshimura i Ioshio Ojima. „Ova dva umetnika, pioniri ambijenta u Japanu, naveli su me na veće interesovanje za žanr. Svaki album je zvučno iskustvo koje se može čuti od početka do kraja, kao improvizovani komad. Stvarno je lepo i umirujuće, u ovoj muzici postoji nešto što je duboko uronjeno. Stvarno se može osetiti ronjenje u neki likvidni, vodeni svet.“
Više o D.K. na Soundcloud-u.
Pre tačno trideset i sedam godina započela je organizacija Bijenala umetnosti, pod nazivom Pančevačka izložba jugoslovenske skulpture. Nekoliko godina ranije (1976), organizator Bijenala umetnosti, Kulturni centar Pančeva, formirao je Galeriju savremene umetnosti, koja se, sve do 2011. godine, nalazila u prostoru Štapske zgrade, na Trgu kralja Petra Prvog. Ekskluzivan galerijski prostor odgovarao je namerama osnivača Bijenala da se u njemu organizuju velike izložbe i zahtevne manifestacije jugoslovenskog karaktera. Tih godina skulptura, kao umetnička disciplina, bila je strogo određena u odnosu na ostale umetničke discipline. Tako su izgledali počeci ove manifestacije, koja je do danas poprimila mnogostruke promene koncepta i formata. Geopolitičkim promenama u jugoslovenskoj federaciji, promenama u razvoju savremene umetnosti, snažnom jačanju savremenih tehnologija nije odolelo ni Bijenale umetnosti.
U sagledavanju višedecenijskog ostvarenog uspeha i značaja, pomno prateći Bijenale, sačuvana je velika arhiva u kojoj se nalaze: dokumenti, fotografije, audio-vizuelni materijal – bogata arhivska građa, kao i solidna kolekcija umetničkih radova, koja se danas čuva delom u depou Galerije savremene umetnosti, na novoj adresi, a delom, nažalost, u neadekvatnom prostoru koji je ponuđen kao privremeno rešenje zbog nedostatka prostora u okviru Galerije. Bijenale umetnosti je tokom više decenija svog postojanja uspešno uspostavljao jasnu artikulaciju između savremenih umetničkih tendencija, publike i stručne javnosti. Nacionalni, ali i međunarodni značaj ove manifestacije, koja predstavlja kontakt sa savremenim izrazom, kvalitetno je dokumentovan i arhivski obrađen, dostupan istraživačima, pa time čini značajan deo naučne građe savremene umetnosti u poslednje tri decenije.
Vizuelni identitet istorijata Bijenala umetnosti prikazan je u okviru programa Foruma Kreativna Evropa 2018 u prostorima Kolarčeve zadužbine u Beogradu. Ovim će biti omogućen vizuelni pregled Bijenala, umetnicima, kao i poštovaocima savremene umetnosti, koji se nalaze van naših prostora i koji do sada nisu imali prilike da vide ovu manifestaciju i pružiće im priliku da fragmentalno isprate istorijsko kretanje samog Bijenala.
Vitesse je muzički duo iz Brisela, deo Boutique Electronique, Plein Sud i Crevette Records. Pol (Polé) i Giljom (Guillaume) zajedno rade od srednje škole. Njihova saradnja je otpočela puštanjem ploča i DJ-ingom u omladinskom klubu, barovima, malim klubovima, gde se razvijao zajednički interes za muzičku industriju i odakle su krenuli da prave i organizuju žurke. Prve EP snimke objavili su 2017. godine za Crevette Records, a nekoliko meseci kasnije dobili su telefonski poziv Red Bull Elektropedije koji ih je obavestio da su dobili nagradu za najpouzdaniji umetnicki duo zajedno sa Témé Tan i Blackwave.
Više o njima možete naći ovde ili na njihovom You Tube kanalu.
U okviru Foruma Kreativna Evropa 2018 predstavili smo mlade pisce iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.
Edin Bajramović (Zenica, 1986.), književnik. Napustivši studij mašinstva, upisuje odsjeke za Komparativnu književnost i Književnosti naroda BiH naFilozofskom fakultetu u Sarajevu. Za svoju prvu objavljenu priču “Miš” dobija prvu nagradu lista “Oslobođenje” za kratku priču 2015. godine. Istu nagradu osvaja i 2016. godine za priču “Pismo iz Slobode”. Za priču “Jutro kada su nestale lubenice” list “Oslobođenje” mu dodjeljuje drugu nagradu za kratku priču u 2017. godini. Živi i radi u Zenici, gdje trenutno završava tri romana (“Kaputt”, “Crno ogledalo” i “Gradnja i rušenje”), te sklapa svoju prvu zbirku pripovjedaka (“Hypermetamorfosis”).
–
Luiza, Bouharaoua, rođena 1985. u Splitu. Diplomirala kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner “Bacači plamena” (Profil, 2017.) Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik “Izvan koridora – najbolja kratka prica” (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze “Bez vrata, bez kucanja” (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina.
–
Slađana Kavarić je rođena 15. februara 1991. u Podgorici. Piše poeziju i kratke priče. Objavila je zbirke poezije “Sjećanje” (2010) i “Ljudi niotkuda” (Žuta kornjača, 2016). Stvaralaštvo Kavarićeve prevođeno na engleski jezik. Njena priča “Odlazak” objavljena je u prestižnom američkom književnom časopisu World Literature Today, a za britanski časopis Balkan Poetry Today prevedene su njene pjesme. Doktorand je filozofije, a u fokusu njenog interesovanja primarno je praxis filozofija.
–
Marija Pavlović (1984, Leskovac, živi i radi u Beogradu) je Master engleskog jezika i književnosti, spisateljica, zaposlena kao Senior Copywriter & Digital Strategist. Nagradom na konkursu „Prva knjiga“ Matice srpske objavila je svoju prvu knjigu, Horor priče svakodnevice (Matica srpska, 2014). Autorka je kratkih priča (Američki san, Diskopolis, Disco inferno, Sve je u redu), audio-vizuelnog performansa Čudni slučaj Gospođe Džekil i Doktorke Hajd (UK Parobrod, Beograd), pesama (Imperativi). Roman 24 (Partizanska knjiga, 2018) je njena druga, nedavno objavljena knjiga. Učestvovala je u regionalnim festivalima i inicijativama, poput festivala kratke priče Kikinda Short, UN projekta Pisci za budućnost ostvarenog u Bosni i Hercegovini i crnogorskog festivala Literatorija.
Ulična galerija predstavlja jedinstven projekat iskorišćenja napuštenog i ruiniranog javnog prostora kako bi se u njemu odvijala umetnička i kulturna produkcija. Devastirani pešački prostor u prolazu između Trga Nikole Pašića i Nušićeve ulice rekonstruisan je u saradnji sa opštinom Stari grad, sa kojom je udruženje Ministarstvo prostora potpisalo ugovor o ustupanju tog prostora za potrebe organizovanja održive ulične galerijske postavke.
Ovaj proces izmeštanja umetnosti u javni prostor omogućio je galeriji veliki broj posetilaca, ali možda bitnije od toga, omogućio je da široj publici približimo teme za koje smo osećali odgovornost da o njima govorimo, zajedno sa umetnicima koji su ih predlagali. Uličnu galeriju obeležava šarenlikost medija i tema, brojni domaći i međunarodni autori, i različiti umetnički senzibiliteti. Galerija je posebno bila otvorena prema autorima koji rade i stvaraju u kolektivima Inex film i Matrijaršija, zatim umetnicima sa nezavisne kulturne scene, ali i brojnim autorima koji stvaraju na istom talasu uradi sam filozofije.
Pored velikog broja izložbi galerija je ugostila nekoliko festivala, filmskih projekcija i radionica, pa su tako u njoj održani i festivali Radost Ludost, Mikro festival amaterskog filma, Vreva, Novo Doba i Fijuk sajmovi. U saradnji sa klubom Podmornica zajednički su organizovani mnogi koncerti, a uspešno je realizovana i inicijativa da se prolaz u kome se galerija nalazi, nazove Čavketov pasaž. Saradnja sa ekipom okupljenom oko festivala Novo doba i Fijuk sajma, donela nam je brojne zanimljive programe, koncerte i teme. Posebno smo ponosni na činjenicu da je naša galerija inspirisala nastanak nekoliko novih sličnih mesta po Srbiji. Mreža uličnih i otvorenih galerija tako se razgranala i u Valjevu, Šapcu, Novom Sadu, Smederevu, Vranju i Beogradu. Galerija je od svog nastanka povremeno sarađivala i sa Muzejem savremene umetnosti u Beogradu, galerijom Remont, Beogradskom internacionalnom nedeljom arhitekture, Oktobarskim salonom, Kulturnim centrom Beograda, ULUPUDS-om, i drugima.
Vrednost ove galerije prepoznala je i međunarodna platforma institucija European Prize for Urban Public Space, koja nas je 2014. godine predložila za nagradu za najbolji javni prostor u Evropi. Tom prilikom među brojnim inspirativnim primerima, Ulična galerija bila je predstavljena na izložbi u Centru savremene kulture u Barseloni.
Uličnu galeriju je, u aprilu 2012. godine, osnovao kolektiv Ministarstvo prostora. Ovaj kolektiv nastao je godinu dana ranije u Beogradu, sa ciljem da promišlja budućnost gradova. Polje delovanja su različite urbane transformacije Beograda i drugih gradova u Srbiji, koje pomno prati i na koje reaguje. Grupa je svoj zajednički rad u početku usmerila na neformalno stvaranje i odbranu javnih prostora, koristeći se uradi sam filozofijom. Ovo je dalje vodilo proučavanju različitih pristupa razvoju gradova, kulturnih praksi, i intervencija u gradovima, kroz niz akcija, izložbi, radionica i javnih diskusija.
U veme opšte ekonomske i kulturne krize u Srbiji, 1993. godine, galerija “Zvono” otvorila je vrata mladim umetnicima koji tek završavaju likovnu akademiju i nalaze se na početku karijere.
Cilj galerije bio je da se okupe i neguju mladi talenti, da im se pomogne da načine prve korake u svetu umetnosti.
Tadašnji studenti, koji su izlagali u prvim godinama postojanja “Zvona”, danas su priznati umetnici, sa završenim postdiplomskim studijama na evropskim likovnim akademijama, stipendijama i nagradama, dok su neki postali predavači na likovnim akademijama u Srbiji.
Danas je “Zvono” ime koje znači upornost, istrajnost i posvećenost umetnosti bez kompromisa.
“Zvono” je i danas jedina privatna galerija kod nas, koja je prvenstveno posvećena mladima. Istvoremeno, to je i prostor koji privlači istaknute umetnike i institucije, mesto gde su se održavale značajne izložbe u sklopu Oktobarskog salona, Bijenala mladih u Vršcu, Real presence, Noći muzeja…
Galerija “Zvono” je 2005. predstavila svoje autore na sajmu umetnosti “Viennafair” u Beču i tako zvanično postala prva privatna galerija iz Srbije koja je izašla na evropsko umetničko tržište. Činjenica da su ovaj nastup zajednički podržale domaće institucije kulture i Erste Bank iz Beča govori o velikoj važnosti Galerije za mladu umetnost kod nas.
Kontinuirano prisustvo na relevantnim sajmovima savremene umetnosti (Viennafair, Art Fair 21, Art Moscow, Kunstart) potvrđuje da je “Zvono” i dalje galerija broj jedan u Srbiji.
YusYus je audiovizuelni duo koji čine Nemanja Stojanović (Neomodern) i Aleksandra Pavlović koje spaja ljubav prema minimal synth muzici. Od 2013. godine kada su počeli, izvodili su na EXIT festivalu i širem Evrope, uporedo sa umetnicima: Soft Metals, Xeno & Oaklander, Peine Perdue, Sixth June i Ron Morelli. Vizuale koji ih prate radovi su umetnika, dizajnera iz Ljubljane pod imenom duo Kitsch-Nitsch i fotografa Filipa Rađenovića.
WoO eksperimentiše sa mobilnim uređajima kao što su telefoni, daljinski upravljači, medijski uređaji, računarska oprema i tome slično, i koristi ih za snimanje njihove frekventne smetnje putem magnetskih gitara. “Amplificiranjem vazduha” kroz svoju gitaru, WoO stvara magični, frekventni, oscilujući i meditativni zvučni svet.
Izvanredni Bob se rodio krajem sedamdesetih godina u zemlji koja više ne postoji. Bob se kreće po tankoj liniji između glitch umetnosti i šou biznisa. Bez obzira na sve, Bob će nastaviti da traži odgovor na pitanje: Šta je novo u novim medijima?
VIS Limunada plovi kroz period kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina XX veka. Nastupima oživljava atmosferu evropskih festivala i rivijera, ovekovečenu filmovima poput La Dolce Vita, Bonjour Tistesse i Ljubav i moda. Uzbuđenje šlager, rane rock i beat muzike prožima melodramatičnost omladinskih igranki. Kombinovanjem žanrova i pevanjem na raznim jezicima svoje muzičko opredeljene naziva Starival.
Stari val, doba kada su svirali orkestri, a bendovi tek nastajali, muzičari i publika odevali su elegantne haljine i odela, a izvodile su se numere umesto pesama. Na evropskim i svetskim festivalima i rivierama odjekivali su snažni ali nežni zvuci internacionalne zabavne muzike u nastajanju.
Ponesena snagom novih tehnoloških dostignuća: tehnikolor filmova, transkontinentalnih radio i televizijskih prenosa, supersoničnih letova i svemirskih programa, širom sveta stvarala se univerzalna kultura. Odlikovali su je zvuci koji su u sebi objedinjavali melanholičnu nežnost salonske muzike začinjene elegantnom dekadencijom boemskih zabava.
Taj momenat, krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina XX veka obeležio je čudesni spoj prefinjenosti i razuzdanosti, vrednosti i banalnosti i možda naivne ali poštovanja vredne vere u bolje sutra. VIS Limunada, bez nostalgije ali sa žarom, prenosi tu energiju, koja ne gubi na vrednosti čak i u svetlu složenih protivurečnosti koje su usledile.
Autorstvo i izvedba: Igor Koruga
Dramaturški/koreografski saradnik: Ana Dubljević
Produkcija: Ksenija Đurović
Dizajn: Jelena Šušnjar
Kostim: Jovana Dimitrijević
Rad istražuje ulogu javnog govora u medijatizovanom, neoliberalnom, kapitalističkom društvu, kroz propitivanje društvenih pozicija ikona pop kulture iumetnika nove generacije u oblasti savremenog plesa/performansa. Kao hibridna koreografska izvedba javnog govorništva, plesa i videa, rad izlaže različite popularne retorike iz sveta umetnosti koje oslikavaju današnje uslove umetničke proizvodnje, sa kojima se mladi umetnici konstantno susreću. Kritičnim i analogijskim propitivanjem statusa tih retorika u okviru šireg konteksta popularne kulture, cilj rada je da javno analizira opštu popularizovanu sliku umetnika u današnjem društvu i prostor za njegovo politično (ne)delovanje u njemu. Na formalnom planu, rad takođe analizira koreografiju u sferi nematerijalne forme – jezika, proizvodeći “jezičku koreografiju” kao, prošireni oblik plesnog izražaja.
Podrška u realizaciji: Ministarstvo kulture i javnog informisanja Republike Srbije; Tanzstipendium program kancelarije gradonačelinka Berlina za kulturne delatnosti / Berlin; Uferstudios GmbH / Berlin; Workspace Brussels & Rosas danst Rosas & PARTS / Brisel – u okviru evropske plesne mreže Life Long Burning; adaStudio/Berlin; Stanica – servis za savremeni ples / Beograd; Tala plesni centar & TASK program u okviru platforme mladih koreografa / Zagreb; Bitef Teatar/ Beograd.
Posebno hvala: Nicolas Y Galeazzi, Charlotte Vandevyver, Barbaria Friedrich, Nina Kurtela i Ana Vujanović.
Le Cabinet SR:CH je asocijacija koja ima za cilj razmenu znanja o dizajnu, pruža iskustvo i obezbeđuje razmenu kultura Švajcarske i Srbije.
Kroz organizaciju radionica, izložbi i akademskih putovanja za student, kolektiv igra aktivnu ulogu u edukaciji budućih grafičkih dizajnera. Studenti dobijaju priliku da koriste svoja znanja u realnom okruženju, u radu sa studentima drugih kultura na projektima dizajna i vizuelne komunikacije. Koncept ovih projekata je da prošire postojeća znanja, istražuju lokalne kulture, da sarađuju, kreiraju finalne rezultate i na kraju prezentuju ih na izložbama. Ovakvom vrstom saradnje žele da doprinesu smanjenju predrasuda i izgradnji pouzdanja u mlade individue.
Le Cabinet SR:CH deluje kao inicijator koji iskoristi sve kreativne mogućnosti i radi na projektima u kojima se kultura i znanje kombinuju u dizajn u korist mladih dizajnera, lokalne zajednice i profesije dizajna.
Umetnički prostor U10 otvoren je 3. maja 2012. godine kao nezavisni izlagački prostor. Prva izložba, pod nazivom 10+1, ujedno je otvorila novo mesto beogradskoj publici zainteresovanoj za svežu i kvalitetnu savremenu umetnost. Tom prilikom formiran je samoorganizovani U10 tim koji čine Isidora Krstić, Iva Kuzmanović, Lidija Delić, Marija Šević, Nina Ivanović, Sava Knežević i Nemanja Nikolić koji je takođe i inicijator projekta, a pod čijim kustoskim vođstvom su svi zajedno sa još četiri umetnika istupili sa svojim radovima povodom otvaranja prostora.
Nakon grupnog izlaganja, svaki član U10 imao je svoju samostalnu izložbu kojom su predstavljeni široj publici prvenstveno kao umetnici, a zatim i kao članovi umetničkog saveta.
Snažna pozitivna reakcija publike i kulturne javnosti dokazala je neophodnost za nastavkom ulaganja u ovaj, inicijalno osmišljen kao kratkoročni projekat. Usledio je stalni javni poziv za umetnike, kustose i umetničke grupe čime je U10 tim dobio ulogu selektora i proširio svoje delovanje na aktivno učešće u kreiranju lokalne umetničke scene.
U cilju promocije mladih umetnika koji se nalaze na početku svojih umetničkih karijera i koji nisu imali priliku da se adekvatno predstave ovdašnjoj publici, izložbe se organizuju po pozivu i putem konkursa koji je otvoren tokom cele godine.
Prisustvo svih formi i medija vizuelnog izražavanja u dosadašnjoj izlagačkoj praksi stvorilo je raznovrstan i dinamičan program koji je dozvolio svakom autoru da transformiše umetnički prostor u skladu sa karakterom svog umetničkog rada.
Do sada je realizovano četrdeset samostalnih i grupnih izložbi, kao i ostalih dešavanja poput debata, radionica, javnih vođenja od strane umetnika i muzičkih događaja.
U aprilu 2014. godine izdat je U10 godišnji katalog.
Marija Šević rođena je 1987. u Aranđelovcu. Diplomirala slikarstvo u klasi Jovana Sivačkog na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 2011. godine. Od oktobra 2008. do februara 2009. boravila je na Akademiji Beaux-Arts u Monpeljeu, izabrana od strane Fakulteta likovnih umetnosti. Kao stipendista francuske vlade od oktobra 2010. do februara 2011. boravila je na Akademiji Beaux- Arts u Parizu u klasi profesora Claude Closky i James Rielly. Od 2007. član je nKA/ICA – nezavisna Kulturna Asocijacija vođena od strane kustoskinje i istoričarke umetnosti Biljane Tomić, Magacin MKM, Beograd, a od 2012. godine osniva i vodi Umetnički prostor U10 sa još šest umetnika.
Trenutno živi i radi u Beogradu.
Isidora Krstić rođena je 1987. u Beogradu.Diplomirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, odsek slikarstvo (2011). Upisala Master program Art&Science za 2012/2013. na Univerzitetu Angewandte Kunst u Beču. Učestvovala kao izlagač, organizator i kurator na više internacionalnih izložbi i projekata u zemlji i inostranstvu. Učestvovala na međunarodnoj umetničkoj radionici Real Presence od 2006-2010. Sarađuje sa nKA/ICA od 2007. godine. 2012. godine imala je samostalnu izložbu u U10, Beograd i 2014. samostalnu izložbu u okviru rezidencije Orpheus ‘14 u BILDETAGE galeriji, Beč. Jedna je odosnivača Umetničkog prostora U10 u Beogradu. Živi i radi u Beču.
Nagrade:
2010 – Prva nagrada za crtež Stevan Knežević
2010 – EFG Eurobank Nagrada za Najbolje Studente Srbije
Nemanja Nikolić je rođen 1987. u Valjevu. Diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti, 2010 smer slikarstvo. Trenutno student doktorskih umetničkih studija na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Svoj rad predstavio je na pet samostalnih i velikom broju grupnih izložbi, kao i na većem broju festivala u zemlji i inostranstvu. Autor je dva murala u javnom prostoru Beograda. Nemanja je inicijator Umetničkog prostora U10.
Nagrade:
Specijalna otkupna nagrada za zidnu instalaciju na konkursu Novi Zid (Raiffeisen Bank-e i galerije 12HUB), 2013
Nagrada za crtež iz Fonda Vladimir Veličković, 2011.
Nagrada za inovaciju iz Fonda Miloš Bajić, 2009.
Nagrada za crtež Fakulteta likovnih umetnosti, 2009.
Nagrada za crtež Večernji akt Fakulteta likovnih umetnosti, 2007.
Nina Ivanović je rođena 1986. u Beogradu. Diplomirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 2010. godine, smer slikarstvo. Izlagala i učestvovala na više grupnih izložbi, internacionalnih radionica i letnjih škola u zemlji i inostranstvu. Bila je član i izlagač u okviru organizacije nKA-ICA (Nezavisna kulturna asocijacija) tokom 2006 – 2010. godine, a od 2012. sa još šest kolega osniva i vodi Umetnički prostor U10. Autor u izradi dve žičane skulpture u javnom prostoru u Beogradu. Do sada je imala dve samostalne izložbe, i dva puta je nagrađivana za crtež – 2009. godine nagrada za crtež FLU, i 2014. god. prvom nagradom iz fonda Vladimir Veličković. Tokom tri meseca 2013-14. godine boravila na rezidencijalnom boravku u GLO’ART centru u Belgiji.
Sava Knežević rođen je u Beogradu, 1985. Diplomirani slikar Fakulteta Likovnih Umetnosti u Beogradu. Izlagao na nekoliko izložbi u zemlji i inostranstvu. Član ULUS-a od 2012. godine. Sava je jedan od osnivača Umetničkog prostora U10.
Samostalne izložbe:
Unresolving dissonances, U10, Beograd, 2012.
Izložba slika (sa Lidijom Delić) Stvaranje novih poetika, “Srećna galerija” SKC, Beograd, 2010.
Lidija Delić rođena je 1986. godine u Nikšiću. Diplomirala na slikarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu 2010. Trenutno završna godina Interdisciplinarnih umetničkih doktorskih studija na univerzizetu umetnoti u Beogradu. Od 2012. godine aktivno radi kao član i organizator Umetničkog prostora U10.
Od 2007. do 2010. godine je bila član organizacije ”NKA-ICA”, ”nezavisna kulturna asocijacija” čija je organizatorka, kustoskinja i istoričarka umetnosti Biljana Tomić. Od 2006. je bila deo grupe REAL PRESENCE, internacionalne umetničke radionice.
Imala je četiri samostalne izložbe, 2007. u Novom Sadu, 2010. u Podgorici 2012. i 2013. godine u Beogradu. Učestvovala je na grupnim izložbama u Parizu, Istanbulu, Rivoliju (Torino), Veneciji i velikom broju gradova u Srbiji.
Jedan je od pet dobitnika Henkel nagrade za Srbiju (2008). Dobitnica nagrade za crtež aukcijske kuće iz Rima, Gioielli di Carta (2010).
Iva Kuzmanović rođena je 1984. godine u Beogradu gde je završila Fakultet likovnih umetnosti na odseku za slikarstvo. Godinama je bila saradanik i autor u izradi murala u okviru akcije Karakterom protiv nasilja pod pokroviteljstvom Ministarstva Omladine i sporta i Gradske skupštine Beograda. Učestvovala je u progamu Perspektive LED ART/ART KLINIKE i član je NKA/Nezavisne Kulturne Asocijacije. Od 2005. ima redovnu izlagacku aktivnost. Sarcasm detecting machine je njena prva samostalna izložba kojom se predstavila u U10, 2012 godine. Živi i radi u Beogradu. Od maja 2012. godine aktivno radi kao član i organizator Umetničkog prostora U10.
Nataša Galečić (1986), diplomirala na Slikarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, 2010. Master studije završila je na Mur Koledžu za Umetnost i Dizajn (Moore College of Art and Design) u Filadelfiji (SAD), na odseku Studijska umetnost (Studio Art), 2013. godine. Bila je učesnik jednomesečnog umetničkog rezidencijala u Burenu, Irskoj (Burren College of Art and Design), 2012. godine. Učestvovala je na izložbama kako u zemlji tako i u inostranstvu (Sjedinjenim Američkim Državama, Holandiji, Bugarskoj, Grčkoj i Irskoj).Do sada je imala tri samostalne izložbe i dobtinik je velikog broja stipendija i nagrada. Zahvaljujući radu u Mural Art Programu (Mural Arts Program) u Filadelfiji stekla je iskustvo o umetnosti u javnom prostoru, saradnji sa lokalnim zajednicama, i moći umetnosti na razvijanje javne svesti. Natašini crteži i prostorne instalacije se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama u Austriji, Irskoj, Sjedinjenim Američkim Državama i Srbiji.
cargocollective.com/natasastojanovic
Marko Stanković je rođen 1985. godine u Beogradu, diplomirao na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, na odseku Primenjeno vajarstvo, 2010. godine, kod prof. Miroljuba Stamenkovića. Trenutno je student Doktorskih akademskih studija na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Član je ULUPUDS-a od 2012. godine. Učestvovao je na mnogim internacionalnim projektima, kolonijama i simpozijumima, a od 2012. godine radi kao asistent na međunarodnom projektu „TERRATORIJA“. Samostalno izlagao u Velikoj galeriji Doma kulture Studentski grad, u Umetnickom prostoru U10 i SKC-u u Beogradu. Nekoliko njegovih skulptura su postavljene u javnom prostoru. Dobitnik je više priznanja i nagrada od kojih su najznačajnije: Prva nagrada na Konkursu za izradu idejnih rešenja pobedničkih medalja ’’25. Univerzijada BEOGRAD 2009.’’i Nagrada ULUPUDS-a za visok umetnički domet na izložbi ’’DIPLOMA 2010 FPU’’.
Branko Milanović rođen je 1984. god. u Kraljevu. Diplomirao na fakultetu Primenjenih Umetnosti u Beogradu 2008 u klasi prof. Zorice Janković na odseku vajarstvo. Od 2005 izlaže na više grupnih i nekoliko samostalih izložbi, učestvovao na nekoliko internacionalnih umetničkih kolonija i projekata u zemlji. 2009 skulpturalna kompozicija izrađena na projektu Teratorija, mu je uvrštena u kolekciju Goethe instituta. Od 2011 je član ULUPUDS-a.
Samostalne izložbe:
“Zapremine”galerija DKSG ,Novi Beograd ,2013
Skulptura, galerija Centra za kulturu Mladenovac, Mladenovac, 2010
Težina, oslobađanje, san, DKSG, Beograd, 2009
Težina, oslobađanje, san, galerija Savremene umetnosti, Smederevo, 2009
Mario Kolarić rođen je 1984. u Beogradu (Srbija), odrastao u Osijeku (Hrvatska). Diplomirao 2010. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Hrvatska). Član žirija za MA degree 2011. na Sint-Lucas Beeldende Kunst u Gentu (Belgija). Radi u polju crteža, grafike, slike, instalacije te site-specific projekata. Do sada je imao četiri samostalne izložbe, te nekoliko grupnih izložbi u regionu i u Europi. Od 2006. pod imenom Pas a kasnije Sretan Bor radi urbane intervencije, prvo na ulici a poslije na festivalima kao MUU (Zagreb), Škver (Mali Lošinj) te Bien Urbain (Francuska). Od 2010. član je HDLU-a u Zagrebu. Živi i radi u Beogradu (Srbija).
cargocollective.com/mariokolaric
Emilija Radojičić – EmaEmaEma (1989) je multimedijalna vizuelna umetnica koja trenutno živi, radi i studira u Beogradu. Uticaje prima iz prirode, snova i podsvesti. Radi u poljima crteža, slike, fotografije, muzike, animacije, objekata, VJinga, instalacije i urbanih intervencija (murala). Učestvovala je u brojnim street art kolaboracijama i projektima, domaćim i regionalnim, poput Škvera na Malom Lošinju i Muzeja ulične umetnosti (MUU) u Zagrebu. Do sada je realizovala nekoliko samostalnih i mnogobrojne grupne izložbe širom Evrope, kao kustos i kao umetnik.
Maja Đorđević rođena je 1990. u Beogradu. Završila je srednju Dizajnersku školu u Beogradu, 2009. upisuje Fakultet likovnih umetnosti na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Osnovne studije završila u klasi profesora Čedomira Vasića, a master studije završila u klasi profesora Milete Prodanovića. Izlagala na samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu.
Nagrade:
2014. Nagrada za slikarstvo „Rista i Beta Vukanović“
2014. Nagrada „Perspektive 13“ , Šok zadruga
2011. Dobitnica nagrade za crtež za II godinu, FLU
Nemanja Lađić je rođen u Beogradu 1984. Diplomirao je 2009. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu – vajarski otsek, klasa prof. Mrđana Bajića, a 2011 završio Transmedia program – postdiplomske studije u Briselu. Izlagao šest puta samostalno i učestvovao na tridesetak grupnih izložbi. Radi video radove i instalacije koje se bave optičkim/vizuelnim iluzijama, a inspirisani su tehnologijom, matematikom, digitalizacijom, graničnim oblastima fizičkog i digitalnog.
Uroš Radenković a.k.a. Ewox je rođen 1984. godine u Beogradu. 2001. godine se pridružio posadi Electric Factory-a, gde je započeo karijeru kao deo tima koji je radio na istoj emisiji.
Tamara Bijelić a.k.a Tamarinsky je rođena 1985. godine u Beogradu. Ona se pridružila Ewox-u na DJ palubama s početkom 2013. godine. Sada su B2B duet, dele ljubav prema različitim plesnim podijumima. U vrlo kratkom vremenskom periodu uspeli su da naprave veoma veliki uspeh na beogradskoj sceni elektronske muzike. U njihovim setovima prevladava težak, underground zvuk, fuzija tehno muzike, house, deep house, new disco i indie elektronske muzike. U jednoj rečenici: Igraju samo ljubav!
Ewox je već delio podijum s mnogim međunarodno poznatim DJ-ima, među njima i Mihael Maier, Dženifer Kardini, Matias Aguio, Robert Babić, Saša Funke, Džef Mils, Dejv Klarke, Karl Krejg, Metju Herbert, Svajzak, Entoni Rother, Maršal Džeferson, Fank D Void, David Kareta, Matias Šafhauser, Deni Siciliano, Terens Fikmer, Hjuman Tronik i dr.
Od 2002. godine do danas, Ewox&Tamarinsky se okreću u skoro svim relevantnim eks-ju klubovima, a i šire: Melkveg (Amsterdam), De Bali (Amsterdam), Las Palmas (Roterdam), Friše La Bel de Ma (Marsej), A38 ), Blek Buk (Sofija)…
Ewox&Tamarinsky trenutno rade na sopstvenoj produkciji.
https://soundcloud.com/ewoxtamarinsky
https://x.mixcloud.com/ewoxtamarinsky
https://www.facebook.com/ewoxtamarinsky
Od svog osnivanja 2011. godine, članovi Kvarteta Jelena Dragnić, Vladan Lončar, Boris Brezovac i Aleksandar Latković koncertiranjem u Srbiji i regionu predstavljaju svoj matični orkestar. Kvartet je u sezoni 2012/13. ostvario zapaženo izvođenje Koncerta Ervina Šulhofa, uz pratnju Beogradske filharmonije i njenog šefa-dirigenta Muhaja Tanga. U sezoni 2013/14. Kvartet sa gostima izvodi pet programa remek-dela kamerne muzike, u okviru svog ciklusa nazvanog Quartet+1, u sali Beogradske filharmonije. Pored koncerta u Kulturnom centru Pančeva, kojim je Gudački kvartet Beogradske filharmonije otvorio ovogodišnji Klasik Fest, u junu 2014. muzičare Kvarteta očekuje i snimanje kompakt-diska sa delima Betovena i Bramsa.
Festival alternativnog, autorskog ili nesvrstanog stripa Novo Doba za goste i učesnike znači intenzivan program ispunjen izložbama, radionicama, koncertima, prezentacijama; razmenu i berzu štampanih izdanja uz pažljivo odabran pregled autora, izdavača i produkcije iz međunarodnog kruga alternativnih umetnosti; čime daje uvid u šarenu i veoma živu lokalnu scenu i njoj bliske scene.
Novo Doba prerasta u celogodišnju aktivnost uz novovaspostavljeni nezavisni nadkulturni epicentar Matrijaršija, odakle i deluje koordinacioni tim, gde se održavaju radionice apsolutno svih veština, sve vreme, u nedoba i u polusnu.
Matrijaršija je osnovana u toku 2014. godine sa ciljem da postane mesto susreta umetnika iz različitih oblasti u polju audio-vizuelnih umetnosti i već raspolaže odgovarajućim kapacitetima za smeštaj i rad umetnika, a takvi studijski boravci praktikovani su i tokom 2014. godine, na inicijativu samih umetnika ili kolektiva.
Ovakvi programi služe da se pozivaju umetnici, teoretičari, kustosi i ostali kreativni ljudi u prostor i kontekst izvan njihovog uobičajenog okruženja i obaveza. To omogućava intenzivno vreme za refleksiju, istraživanje, produkciju i prezentaciju i suočavanje umetnika sa predstavljanjem svoje prakse u drugoj/drugačijoj zajednici, kroz upoznavanje novih ljudi, korišćenje novih materijala i iskustvo života na drugoj lokaciji. Naglasak je na višeslojnoj kulturnoj razmeni i iskustvu drugog/drugačijeg.
Festival je umrežen sa sličnim festivalima širom Evrope i gostovao je, predstavljao se i ostavljao traga po Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Hrvatskoj, Rumuniji, Nemačkoj, Sloveniji, Mađarskoj, Makedoniji
Posetioci iz regiona i šireg evropskog konteksta, mešaju se sa autorima, autori sa organizatorima, gosti i domaćini, psi i mačke. Nemoguće je da se predstave svi gosti, strip autori, muzičari, eksperimentatori, grafičari, distributeri, diskografi, knjižari, stripari, kolekcionari, varioci, potezači, pogurači, igrači i plesači, teoretičari i esejisti, aktivisti i agitatori, volonteri, režiseri, cirkuzanti, medijski arheolozi, sito štampari, improvizatori, deca iz naše kuće, deca iz drugih kuća, projektori, nadzirači, kamermani i fotografi, profesionalci i amateri, kuvari, gurmani, glumci i posmatrači, ekolozi, ulični artisti, muralisti, guslari, DJ-evi, VJ-evi, CD-evi, MC-jevi, kasetari i lenhartapetari, krojači, pisci i scenaristi, biciklisti, pećinski ljudi, ljudi budućnosti, nove ere, novog doba. Novodobari.